Obracanje Sjedistu Ujedinjenih
Naroda, Bangkok, Tajland, septembar 12, 2002
|
Cast mi je i postovanje biti ovdje veceras. Osjecam jos vecu cast i postovanje da govorim na temu mira.
Mir zapocinje sa svakim pojedinim ljudskim bicem.
To nije pitanje institucija. To je nesto sto se treba osjetiti. To je nesto sto treba biti dozivljeno u srcu svake pojedine osobe.
Mi cinimo toliko u ovom svijetu da bi napravili nas zivot ugodnim. Mi cinimo toliko u ovom svijetu da poboljsamo nas zivot.
Svako tko moze, radi vrlo uporno na tome da poboljsa svoju zivotnu situaciju. A opet, mi utrosimo toliko malo vremena da pokusamo razumjeti dinamiku stvari koje uzrokuju to ponasanje.
Sto je unutar tebe i mene, sto je unutar svake osobe na ovom cijelom svijetu, sto nas gura naprijed, forsirajuci nas da napredujemo? Da budemo zadovoljniji, radosniji i sto stalozeniji?
Mozda mi treba da shvatimo dinamiku ove nevjerovatne snage koja dolazi iznutra, jer ja stvarno osjecam da unutar svakog od nas – I ja ne izostavljam nikoga – mir je kao sjeme u pustinji koje ceka da procvijeta.
Ono ne pravi razliku. Nije mu bitno da li si ti bogat. Nije mu bitno da li si ti siromasan. Nije mu bitno kojoj religiji pripadas. Nije mu bitno ako si debeo. Nije mu bitno ako si mrsav. I nije mu bitno u kojoj zemlji zivis.
Ali ono sto nalazi bitno je ta voda. Bas kao u pustinji. Sve to sjeme koje lezi tamo i ceka. Ceka da dodje taj pravi cas. Ceka na priliku, kada ce voda uistinu doci.
U tvom srcu, u tvom srcu, takodje lezi sjeme, koje zeli i ceka nista drugo no da bude ispunjeno. Da bude ispunjeno. Da ta zedj za mirom bude utazena. Da se opet osjetimo kao cjelina. A ne odvojeni, a ne odsjeceni svim tim problemima koji prodiru u nase zivote.
Dah dodje i svaki dah donosi sa sobom mogucnost ispunjenja.
Taj dah koji dolazi ka toliko dusa na ovoj planeti, tako tiho, tako necujno, artikulira poruku tako glasno i jasno. I koja je to poruka? Sada!! SADA!! Budi ispunjen u svom zivotu. Nadji taj mir u svom zivotu, sada. Nadji tu radost u svom zivotu. Radost! Radost koja ne dolazi od vanjskih katalizatora, vec je prouzrokovana kada netko nadje svoje ispunjenje unutra. Jer to je mir. Mir nije vani. Mir je unutar srca svakog bica.
Odsustvo rata nije mir.
Jer, to su ljudi, to smo mi - mi smo oni koji zapocinju ratove. Kada razlike postanu toliko velike i nepodnosljivost – nepodnosljivost – dostigne dramaticne proporcije, ratovi ce izbijati. Kada ja propustim da vidim svog bliznjega kao sto vidim sebe, onda, ratovi ce izbijati. Kada uzroci i razlozi postanu veci no svetost tog mira, ratovi ce izbijati. Kada ja propustim da shvatim koja je vrijednost – vrijednost – ovoga zivota, ratovi ce izbijati.
I vjeruj mi – vjeruj mi – svaki rat koji pocne vani, mora
prvo da pocne unutra. I taj unutarnji rat je daleko vise opasan, jer
to je vatra koja mozda nikad nece biti ugasena. I ona moze da gori i
gori i gori. U toj vanjskoj borbi, za razliku, ti ces cuti buku i galamu,
ali u toj unutarnjoj borbi tesko da ces cuti bilo sta. Ta vanjska bitka
moze imati strategiju, ali ta unutarnja bitka moze da traje i traje i
traje i da nitko cak i ne pregovara.
Hej! Stani! Ovo je tvoje vrijeme na licu ove planete. Ovo je tvoja prilika
da budes ziv.
Za mene, kada mir ozivi u meni, i kada se ustolici u meni – kada mu dopustim da procvijeta – tada je mir za mene moguc i izvana. Tada je mir za mene takodje moguc – stvaran – jer, ja sam ga osjetio.
Zahvalnost je bitna. Ovdje nema formula. Ovo je da ustanes ujutro, ne zato sto imas natpis na nekom zidu koji kaze:”Budi zahvalan za danasnji dan!” Ti ces procitati taj natpis i reagovaces:”Ha. Hm. U redu.”
Raspravljaj o ratu ovdje. Budi u miru tu. I gledaj kako mir napreduje.
Jer, znas, od svih tih stvari koje smo probali na ovom svijetu, ima jedna
stvar kojoj nikada nismo dali priliku, i ta jedna stvar koju nismo probali
na ovom svijetu je mir.
Necu da kazem:”Ovo je vrijeme za mir.” Jer, uvijek je vrijeme
za mir. Uvijek je bilo, uvijek je, i znas sto, uvijek ce biti. Mir je
dobrodosao bilo kada, jer ja sam sjeme koje lezi uspavano u pustinji,
i ja cekam, svaku sekundu, svaku minutu: Dodji kiso, dodji. Ja sam spreman.
Ako ne dodjes ujutro, u redu je, ja nemam plan. JA NEMAM PLAN. Ja cekam
na tebe. To je moj plan!!
Vjera i ufanje. Mi smo inteligentni. Ja ne znam koliko mnogo inteligencije to malo sjeme moze uopce imati. Rekao bih da sa svom tom inteligencijom, mi znamo sto vjera znaci. Ali mi to ne znamo. I onda, mi treba da idemo ka tom sjemenu da naucimo o vjeri.
Jer to sjeme lezi u pustinji. I ima isti vidik, dokle god seze pogled. Nema kise. I znas sto? To je ono sto ono ceka. Kisa. I jedina veza koja postoji je ta vjera. I nekako, ta kisa dodje. Ona ipak dodje.
Ja imam osjecaj da to sjeme zna vise o vjeri nego ja. Ja sam izucavao meteorologiju. Fasciniran sam njome. Volim tu materiju. Ali, imam osjecaj da to sjeme zna vise o kisi nego ja. Jer za mene, to je samo interesantna tema. Za to sjeme, to je cijeli zivot. Za mene, ja sam samo fasciniran. Za to sjeme, cijela njegova egzistencija zavisi od toga.
Sjeme je strucnjak, a ne ja.
Sve. Kao to sjeme, i ja zelim da naucim takodje, o toj kisi mira koja dolazi u moju pustinju. Jer, na kraju krajeva, moj zivot zavisi od toga, takodje.
I ako ja zelim da budem strucnjak, mozda bih ja trebao biti strucnjak za mir. I ako bih ja trebao da izucavam nesto, mozda bih trebao da izucavam mir. I ako zelim da budem fasciniran necim, mozda bih trebao biti fasciniran mirom. I da imam vjeru u mom srcu, kao sto je kisa dosla, i taj ce mir doci u moj zivot, takodje.
To je moja poruka. To je ono sto ja govorim ljudima :Pogledaj unutar sebe. I ako trebas pomoc da pogledas unutar sebe, ja ti mogu pomoci. Ja ti mogu pomoci. Ali ta vjera treba da dodje iznutra.
Da, mir treba da bude u svacijem zivotu.
Hvala vam vrlo mnogo. Bila mi je velika cast i postovanje obratiti vam se veceras.
Hvala.
|