MAHARAJI:
Potraga

Izvadci iz skorasnjih satelitskih prijenosa

Da, narode, iskustvo je bas takvo: jednom, kada iskusis tu zedj u svom zivotu, tada, ono sto ja kazem, pocinje da dobija smisao; tada Znanje pocinje da dobija smisao, znati kako biti u stanju otici unutra i uzivati u tom unutarnjem vrtu, biti u stanju uzivati u toj unutarnjoj ljepoti, biti u stanju utaziti tu unutarnju zedj.

I ako je to ono sto zelis. prisjeti se, rekao sam ovdje nema nista na prodaju, nista da se kupi.

I ljudi se pitaju: “Zasto on to radi…? Zasto on to radi?”

Imam jos jednu analogiju za vas: Na primjer, izgubis se u stranom gradu. Recimo, da si u stranom gradu i da se pored svih mapa i putokaza izgubis.

Onda parkiras u stranu i pitas nekog prolaznika:”Molim vas, da li znate gdje je to mjesto?”

I ta osoba ti uzvrati:” Ah, da, samo idite niz ulicu, pa okrenite lijevo, pa onda desno i bicete tamo.”
I ti kazes:”Oh, hvala vam.” Zatvoris prozor i krenes.

Kako znas da te je ta osoba uputila na pravo mjesto? Kako ti to znas? Da li si ga upitao da vidis njegovu vozacku dozvolu da vidis odakle je on? Ne. On vam je rekao.

U Los Angelesu, prije nekog vremena – radili su tu anketu i pitali su ljude na ulici gdje je Istocni Timor. I ljudi su odgovarali: “Vidite, samo idite niz ulicu i vidjecete supermarket i samo se drzite desne strane i vidjecete tamo Istocni Timor…”

Mozete li zamisliti nekoga kako kaze: “Hej, pa ovo je jeftino! Ne moram cak da letim za Australiju da uhvatim vezu za Istocni Timor, sve sto treba je da idem niz ulicu, nadjem supermarket, drzim se desne strane – i eto me na Istocnom Timoru.

I posto odes niz ulicu i skrenes na desno, pa onda na lijevo i ne dodjes tamo gdje si naumio, sto ces onda uraditi?

Reci cu ti sto ces tada uraditi. Ponovo ces otvoriti prozor i upitati slijedecu osobu.

I ja ti kazem: moje autoritet ne lezi u mojim rijecima, vec moj autoritet ozivi kada imas to iskustvo, to je to. Bilo tko moze ustati i reci ove rijeci… bilo tko.

Nesto sasvim drugo je potrebno da se te rijeci podupru… da se podupru. Ne samo da se podupru – vec neprestano pomagati ljudima, podsjecati ljude opet i opet da se prisjete sto su pronasli. I kada su bili to pronasli uvidjeli su da je to vrlo vazno – i nastavljati sa podsjecanjem opet i opet koliko je to vazno.

To je ono sto ja radim.

Ljudi kazu: “Ako je to tako vazna stvar, kako je moguce zaboraviti je?” Mislim, hej, mi zaboravljamo stvari koje su od NAJVECE VAZNOSTI za nas… NAJVECE VAZNOSTI za nas. I ljudi kazu:”Hej, pa to nije istina…”

Da, jeste. Mi zaboravljamo da kazemo onima koje najvise volimo: “Volim te.” Koliko je to trivijalno, ili koliko je to vazno?

Mi zaboravljamo da kazemo onim ljudima koji nam najvise znace: “Toliko sam radostan da te vidim zivog danas. Divno je vidjeti te…” Uradicemo to za nekog koga ne poznamo: “Ah, drago mi je vidjeti te ponovo…”  I to mozda uopce nece biti istina.

Ali kada se tvoja djeca probude ujutro, sto se desava? “Doruckuj. Spremi torbu. Idi u skolu.” Umjesto:”Hej, bas je divno vidjeti vas danas…bas je divno vidjeti vas danas…” To je toliko vazno. Mi to ne radimo. Jer, pretpostavka je, ako je to toliko vazno, onda to mora biti u redu, sve mora da je na svome mjestu.

Sjecas li se koliko vazno je bilo osjetiti radost u nasim zivotima? I to je bitna stvar koju smo zaboravili. Slijedili smo sve ostalo... sve ostalo. Ali, mi smo zaboravili to za cim smo zapoceli potragu.

Ne moras biti star da zapocnes tu potragu; zapoceo si svoju potragu dok si jos bio sasvim mlad.

I tako, jednostavno kao i sto je ova poruka, i kompleksno kao sto je ova poruka… Vrlo je kompleksna i vrlo, vrlo je jednostavna. Kompleksna je ako zelis da razmisljas o njoj. Vrlo je jednostavna ako zelis da je osjetis.

I ljudi kazu:”Znas, ja ne zelim da imam bilo sto sa ovim… “U redu. Nemoj. Ali to ne umanjuje znacaj tvog zivota. Gdje god da ides, bilo sto da radis, budi svijestan svog zivota, budi svijestan svog daha. Jer to je vazno.

Sjeti se kako je vazno BITI. Ovo je tvoje vrijeme, ovo je tvoja sansa. Ovo je TVOJE VRIJEME. Ne “nase vrijeme”, molim! Ovo je tvoje vrijeme, ovo je moje vrijeme, ovo je vrijeme koje nam je dano, ovo je vrijeme u kojem mi disemo. Ovo je to vrijeme. OVO JE to vrijeme!

Sto je ovo vrijeme? Vazno je kao vjetar osobi koja zeli da pusti zmaja.

Ja volim da pustam zmaja da leti. Vjetar je vazan. Ako nema vjetra, istrcis se toliko da ostanes bez daha i na kraju odustanes od zmaja. Ali kad vjetar puse bas onako kako treba, ti samo drzis za konop i zmaj ode nebu pod oblake. I on ce onda letjeti i letjeti i letjeti.

Dobar vjeter puse; ti si ziv. Ne zaboravi to. Stvari ce se desavati, stvari ce dolaziti i stvari ce odlaziti. Sezone ce se mijenjati. Proljece ce doci. Ljeto ce doci. Jesen ce doci, zima ce doci… da bi se sve odvilo ponovo. To su sezone.

I sto ces ti da uradis? Tu jednu stvar koju bi zelio da uradis bilo da je ljeto ili zima ili jesen – stogod bilo da zelis da uradis.Sto je tvoje srce oduvijek zeljelo da uradi.

I dok pravis karijeru, ti zelis to da radis, i kada odes u mirovinu, ti ces zeljeti da to radis; kada si zdrav ti zelis to da radis; i kad nisi zdrav ti ti bi htio to da radis; i kada je cijeli svijet iza tebe ti zelis to da radis, i kada je cijeli svijet protiv tebe, ti zelis to da radis.