PREM RAWAT
Čast mi je i poštovanje biti ovdje večeras. Osjećam još veću čast i poštovanje da govorim na temu mira.
Mir započinje sa svakim pojedinim ljudskim bićem.
To nije pitanje institucija. To je nešto što se treba osjetiti. To je nešto što treba biti doživljeno u srcu svake pojedine osobe.
Činimo toliko u ovom svijetu da bismo napravili naš život ugodnim. Mi činimo toliko u ovom svijetu da poboljšamo naš život.
Svatko tko može, radi vrlo uporno na tome da poboljša svoju životnu situaciju. A opet, mi utrošimo toliko malo vremena da pokušamo razumjeti dinamiku stvari koje uzrokuju to ponašanje.
Što je unutar tebe i mene, što je unutar svake osobe na ovom cijelom svijetu, što nas gura naprijed, forsirajući nas da napredujemo? Da budemo zadovoljniji, radosniji i što staloženiji?
Možda mi treba da shvatimo dinamiku ove nevjerovatne snage koja dolazi iznutra, jer ja stvarno osjećam da unutar svakog od nas — i ja ne izostavljam nikoga — mir je kao sjeme u pustinji koje čeka da procvjeta.
Ono ne pravi razliku. Nije mu bitno da li si ti bogat. Nije mu bitno da li si ti siromašan. Nije mu bitno kojoj religiji pripadaš. Nije mu bitno ako si debeo. Nije mu bitno ako si mršav. I nije mu bitno u kojoj zemlji živiš.
Ali ono što nalazi bitno je ta voda. Baš kao u pustinji. Sve to sjeme koje leži tamo i čeka. Čeka da dođe taj pravi čas. Čeka na priliku, kada će voda uistinu doći.
U tvom srcu, u tvom srcu, također leži sjeme, koje želi i čeka ništa drugo no da bude ispunjeno. Da bude ispunjeno. Da ta žeđ za mirom bude utažena. Da se opet osjetimo kao cjelina. A ne odvojeni, a ne odsječeni svim tim problemima koji prodiru u naše živote.
Dah dođe i svaki dah donosi sa sobom mogućnost ispunjenja.
Taj dah koji dolazi ka toliko duša na ovoj planeti, tako tiho, tako nečujno, artikulira poruku tako glasno i jasno. I koja je to poruka? Sada!! SADA!! Budi ispunjen u svom životu. Nađi taj mir u svom životu, sada. Nađi tu radost u svom životu. Radost! Radost koja ne dolazi od vanjskih katalizatora, već je prouzrokovana kada netko nađe svoje ispunjenje unutra. Jer to je mir. Mir nije vani. Mir je unutar srca svakog bića.
Odsustvo rata nije mir.
Jer, to su ljudi, to smo mi - mi smo oni koji započinju ratove. Kada razlike postanu toliko velike i nepodnosljivost — nepodnosljivost — dostigne dramatične proporcije, ratovi će izbijati. Kada ja propustim da vidim svog bližnjega kao što vidim sebe, onda, ratovi će izbijati. Kada uzroci i razlozi postanu veći no svetost tog mira, ratovi će izbijati. Kada ja propustim da shvatim koja je vrijednost — vrijednost — ovoga života, ratovi će izbijati.
I vjeruj mi — vjeruj mi — svaki rat koji počne vani, mora prvo da počne unutra. I taj unutarnji rat je daleko više opasan, jer to je vatra koja možda nikad neće biti ugašena. I ona može da gori i gori i gori. U toj vanjskoj borbi, za razliku, ti ćeš čuti buku i galamu, ali u toj unutarnjoj borbi teško da ćeš čuti bilo što. Ta vanjska bitka može imati strategiju, ali ta unutarnja bitka može da traje i traje i traje i da nitko čak i ne pregovara.
Hej! Stani! Ovo je tvoje vrijeme na licu ove planete. Ovo je tvoja prilika da budeš živ.
Za mene, kada mir oživi u meni, i kada se ustoliči u meni — kada mu dopustim da procvjeta — tada je mir za mene moguć i izvana. Tada je mir za mene također moguć — stvaran — jer, ja sam ga osjetio.
Zahvalnost je bitna. Ovdje nema formula. Ovo je da ustaneš ujutro, ne zato što imaš natpis na nekom zidu koji kaže: "Budi zahvalan za današnji dan!" Ti ćeš pročitati taj natpis i reagirat ćeš: "Ha. Hm. U redu."
Raspravljaj o ratu ovdje. Budi u miru tu. I gledaj kako mir napreduje.
Jer, znaš, od svih tih stvari koje smo probali na ovom svijetu, ima jedna stvar kojoj nikada nismo dali priliku, i ta jedna stvar koju nismo probali na ovom svijetu je mir.
Neću da kažem: "Ovo je vrijeme za mir." Jer, uvijek je vrijeme za mir. Uvijek je bilo, uvijek je, i znaš što, uvijek će biti. Mir je dobrodošao bilo kada, jer ja sam sjeme koje leži uspavano u pustinji, i ja čekam, svaku sekundu, svaku minutu: Dođi kišo, dođi. Ja sam spreman. Ako ne dođeš ujutro, u redu je, ja nemam plan. JA NEMAM PLAN. Ja čekam na tebe. To je moj plan!!
Vjera i ufanje. Mi smo inteligentni. Ja ne znam koliko mnogo inteligencije to malo sjeme može uopće imati. Rekao bih da sa svom tom inteligencijom, mi znamo što vjera znači. Ali mi to ne znamo. I onda, mi treba da idemo ka tom sjemenu da naučimo o vjeri.
Jer to sjeme leži u pustinji. I ima isti vidik, dokle god seže pogled. Nema kiše. I znaš što? To je ono što ono čeka. Kiša. I jedina veza koja postoji je ta vjera. I nekako, ta kiša dođe. Ona ipak dođe.
Ja imam osjećaj da to sjeme zna više o vjeri nego ja. Ja sam izučavao meteorologiju. Fasciniran sam njome. Volim tu materiju. Ali, imam osjećaj da to sjeme zna više o kiši nego ja. Jer za mene, to je samo interesantna tema. Za to sjeme, to je cijeli život. Za mene, ja sam samo fasciniran. Za to sjeme, cijela njegova egzistencija ovisi o tome.
Sjeme je stručnjak, a ne ja.

Sve. Kao to sjeme, i ja želim da naučim također, o toj kiši mira koja dolazi u moju pustinju. Jer, na kraju krajeva, moj život ovisi od toga, također.
I ako ja želim da budem stručnjak, možda bih ja trebao biti stručnjak za mir. I ako bih ja trebao da izučavam nešto, možda bih trebao da izučavam mir. I ako želim da budem fasciniran nečim, možda bih trebao biti fasciniran mirom. I da imam vjeru u mom srcu, kao što je kiša došla, i taj će mir doći u moj život, također.

To je moja poruka. To je ono što ja govorim ljudima: Pogledaj unutar sebe. I ako trebaš pomoć da pogledaš unutar sebe, ja ti mogu pomoći. Ja ti mogu pomoći. Ali ta vjera treba da dođe iznutra.
Da, mir treba da bude u svačijem životu.
Hvala vam vrlo mnogo. Bila mi je velika čast i poštovanje obratiti vam se večeras.
Hvala.