Ponekad riječi ne mogu točno prenijeti ono što osjećamo u sebi.
Ne samo ponekad... nego većinu vremena.
Jer je ovo čudo — i doista je čudesno — imati ovaj život, imati ovo postojanje.
A u ovom postojanju imati priliku — prozor, vrata, priliku — čak i pronaći ta vrata...
I tada, netko tko može otključati ta vrata i omogućiti da se snovi, osjećaji, čitav život čekanja, razriješe. Nešto što mogu razumjeti, nešto što mogu osjetiti, nešto čime mogu ispuniti svoj život. I ne samo koncept, ne samo ideja, nego nešto stvarno, nešto jednostavno.
Za nas, ako možemo razumjeti koja je to prilika; ako možemo razumjeti što to znači. I s poštovanjem joj pristupiti — sa slobodom, sa željom da budemo slobodni.
Možda je u ovom životu lako dopustiti sebi da budemo opterećeni. I ne samo da je lako dopustiti sebi da budemo opterećeni, da budemo mučeni, nego se na to zapravo i naviknuti. I ne samo da se lako naviknuti na to, nego to zapravo početi prihvaćati kao činjenicu života. Toliko ljudi, kad stvari ne idu kako treba, kaže: "Život je takav."
I uvijek moram reći ljudima, to nije istina — život nije takav.
Ovo je dar; ovo je san koji postaje stvarnost.
Stvaran je.
Iz tog najdubljeg osjećaja probuditi se i prihvatiti **TU** stvarnost, a ne stvarnost mučenja, boli i patnje — jer blagost ovog stvaranja govori drugačiju priču. Miris cvijeta, nijanse izlaska sunca, treperenje zvijezde, mjesečeva svjetlost, ljepota plavetnila neba... ne govore o boli i patnji — nisu njihovi simboli.
Kada počinjemo cijeniti samo cijenjenje? Kada prepoznajemo tu moć — a ponekad morate usporiti i shvatiti što to znači. Imate moć — ne jednu, nego mnoge sposobnosti da cijenite te lijepe stvari koje su nam dane.
Naša mudrost, moram nažalost reći — nije u tome da pamtimo enciklopedije, nego je naša mudrost naučiti tu jednostavnost u ovom životu. Ovo znanje, ovo područje znanja, ovaj svijet znanja i učitelj, to je svijet koji će biti s vama sve do posljednjeg daha. Razmislite o tome.
Ništa drugo, ništa drugo što znate neće vam biti od koristi. A ono što znate o toj jednostavnosti, o toj ljepoti, o toj tišini, o tom povjerenju, neće vam pomoći samo svakoga dana vašeg života, svakog trenutka vašeg života — nego čak i u samom posljednjem trenutku ovog života.
Jer je to istina. Stvarno je, to je ono što stvarnost jest. Ne opažena stvarnost koja se mijenja iz dana u dan, to nije stvarnost. To nije istina. U ovom trenutku, priznati to, to je ono što mogu učiniti — mogu ispuniti sebe; mogu ispuniti sebe tim čistim iskustvom.
A to je postizanje cilja ljudskog života.