Moja čaša koja je preda mnom
ne mora biti prazna...

Ova rijeka koja prolazi pokraj nas
nosi u sebi mnogo, mnogo, mnogo, mnogo više
nego što oko može vidjeti.

Jer na površini
izgleda samo kao voda koja teče.

Ali netko me je podučio.
Netko mi je pokazao: „Uzmi ovu zdjelu, uroni je u ovu rijeku, izvadi je i nastavi tako činiti, i jednoga će dana tvoja zdjela biti ispunjena zlatom mira.“

To je ono što ja radim.

Ima mnogo ljudi.
Rijeka teče pred svima nama.
Neki samo gledaju rijeku i kažu: „Vrlo lijepo.“ Neki gledaju rijeku i kažu: „Volio bih da mogu skijati po njoj.“

Neki ljudi gledaju rijeku i kažu: „Volio bih da mogu voziti svoj čamac po njoj.“ Neki je gledaju i kažu: „Znate, mogu umočiti nožne prste u nju; malo mi je vruće, umočiti ću nožne prste u rijeku.“

Je li to dobro? Je li to loše?

Neću donositi nikakav sud,
ali više od onoga što ovo oko može vidjeti,
netko mi je pokazao bogatstvo koje teče
s ovom rijekom.

I zdjelu koja mi je bila dana.

Sada sve ima smisla....

Prem Rawat - London, 2004