Veličina srca
Kad ljudi podižu spomenike svojim postignućima, čine da se drugi ljudi osjećaju malenima. Kad ljudi stanu pred te građevine, osjećaju se sićušnima.
Moraju podignuti pogled da bi ih vidjeli i, u usporedbi s njima, osjećaju se vrlo malenima.
To se naziva „veličinom”.
Pri stvaranju tvoga srca, spomenik je po tvojoj mjeri. U tebi je veličina, i ondje si ti onaj koji izaziva divljenje. Sam čovjek zaslužuje to divljenje. Iz njega izvire ljubav.
Mir se neće očitovati na nekom zidu. Mir će se očitovati u nama. Ondje nam je najpotrebniji. Nedostatak unutarnjeg mira uzrokuje ratove u vanjskom svijetu. Kad se mir očituje u nama, počinjemo razumijevati što mir znači.
Mir treba osjetiti.
Radost treba osjetiti.
Istina se ne nalazi u riječima.
Istina je nešto što osjećamo.
Najdublja istina nalazi se u nama, a najdublja stvarnost odvija se neposredno pred našim očima.
Ovdje smo. To je istina. Postojimo. Možemo osjećati. Možemo razumjeti. Možemo biti ispunjeni.
Moramo biti svjesni života koji imamo. Ne možemo ga živjeti kao nešto usputno. I nama samima potrebna je jasnoća, a ne samo nekim ljudima kojima je povjerena odgovornost da „jasno vide”.
Ja kažem: stoj na vlastitim nogama.
Ljudi kažu da sam „kontroverzan”. Znam što to znači, ali iz znatiželje pogledao sam u rječnik kako bih saznao službenu definiciju.
U osnovi, to znači nekoga tko ide u drugom smjeru.
Idem u drugom smjeru, ali ne samo zato da bih išao protiv mnoštva. Ne mogu biti nepromišljen u ovom životu. Svaki je dah previše dragocjen. Svaki je trenutak ovoga života previše dragocjen. Ne mogu si priuštiti rizik. Moram ići u smjeru koji poznajem i koračati s jasnoćom, bez nejasnoće.
Kako to znam? Imam kompas i zovem ga srcem.
To je prekrasan kompas. Precizan je i tako stvaran. Pokazuje nam smjer prema životu. Ljudi pitaju govorim li o tome da čujemo glasove u sebi. Ne, srce ti ne govori kakav automobil trebaš kupiti.
Srce je taj vapaj, taj poziv, koji kaže: „Budi ispunjen. Utaži ovu žeđ. Živi ovaj život svjesno. Iskoristi, koliko god možeš, sve što ti je ovaj dah donio. Budi živ. Postoji.”
Neki od nas postali su vješti u zabijanju glave u pijesak. Iskopamo rupu, zakopamo glavu i mislimo da će problemi nestati. To nije življenje. Živjeti znači iznutra prema van osjećati radost što smo živi.
Govorim o tome da svatko od nas bude u miru. To je na prvome mjestu. Za to nema zamjene. Potreban nam je mir u životu. To nisu prazne riječi. To je stvarno. Ta je mogućnost vrlo, vrlo stvarna.
Neka tvoje srce prosudi. Koliko je taj mir udaljen od tebe? Nalazi se u svakome od nas. Toliko je blizu. Ono što svi na kraju tražimo nalazi se u nama.
