PREM RAWAT: "Most"

Otvori oči i učini svaki korak ozbiljno.

Otvori oči iznutra, u ovom predivnom gradu srca, i osvrni se i vidi ove lijepe avenije. I vidi mir koji dolazi prema tebi. I ostani miran. Ostani vrlo, vrlo miran, da te mir može pronaći. Ne mrdaj. Ne mrdaj.

Pusti da dođe, pusti da te dotakne, pusti da te obgrli.

Pusti da te ta predivna ljubav iznutra dođe i zagrli. Ostani miran. Vrlo, vrlo miran.

Ne krijući se u neki kut neke ideje, ili sna. Nego u najširoj aveniji, usred najprometnijeg raskrižja.

Budi očigledan, dok mirno stojiš.

Ne glumi da iščezavaš.

Ovo nije vrijeme u tvom životu — svaki dan koji ti je dan dan je da posjetiš grad srca, i nije vrijeme da se praviš «skroman» — ne. Vrijeme je da budeš očigledan.

Kao što je ovaj život očigledan. Kao što je ovaj dah očigledan — zar ne? Očigledan.

Tvoje postojanje je očigledno, nije skriveno pod nekim kamenom na nekoj planini.

Nije skriveno pod nekom travom u nekoj bujnoj šumi. Ovdje je očigledno. Tvoja je potraga očigledna.

Oduvijek postoji i čeka da se ispuni.

I čarolija nad čarolijama, čudo nad čudima se dogodilo: dan ti je život.

Dan ti je život da se ovo može dogoditi. Da se ovo može ispoljiti.

Što je ovo postojanje? Ne podcjenjuj ga.

Što je ovo postojanje? Reći ću ti što je ovo postojanje.

Prilično je posebno. I znaš li zašto je posebno?

Zato što je most; nevjerojatan most između konačnog i beskonačnog.

Ovdje se to događa. Ovdje se dvoje susreću.

Ovo je prag gdje se dvoje mogu susresti — gdje smrtnik može iskusiti besmrtnost.

Ništa drugo.